Grčka avantura u pravom smislu te riječi

Autor: Kristina Kranjec

Svi mi imamo one dane kada nam se svega nakupi i najrađe bi pobjegli negdje daleko, u nepoznato. Do sada uvijek kada bi putovala negdje, svaki detalj čak i prije same rezervacije puta bio bi savršeno isplaniran, no ovaj put ‘skupilo se svega’ i priča je krenula drugačije.

Već duže vrijeme škicam Grčku – sanjam o njihovim plažama, drugoj kulturi i mirisu Gyrosa. Par loših dana na poslu i obaveze na faksu bila su kap koja je prelila čašu; u 23 sata dolazim kući s posla, šaljem poruku svojim putoholičarkama da odlazim u Grčku te očekujem da mi se one pridruže. Nikad brži i lakši dogovor nismo napravile, iduće jutro sve je već bilo rezervirano. Sad još samo treba dočekati put! 

I proletilo je vrijeme, došao je dan našeg polaska za Grčku. Odlučile smo se za putovanje autobusom preko agencije, jer – studentski budžet!

Prva stanica nam je bila Budva. Iako smo imali manje od 24 sata u Budvi, dosta dobro smo pročešljali grad, i mogu vam reći da sam već sad poprilično sigurna da će Budva biti moja destinacija za iduće ljetovanje. Tko bi rekao da ti toliko malo vremena treba da se zaljubiš u grad?!

 

Nadalje, iako iznimno naporan, put prema Ateni bio je vrlo lijep. Po dolasku u grad, smjestili smo se u hostel, u mojem slučaju u deseterokrevetnoj sobi. Iako puno ljudi ima dosta predrasuda o ovakvom načinu smještaja, ja nemam nikakav problem s tim (i prije sam ga već prakticirala). Spremanje za grad i to uzbuđenje nove okoline oko sebe, izazvalo je neopisiv osjećaj u meni. Lutale smo uličicama prepunim slatkih kafića i restorančića, obišle glavni trg, posjetile parlament i za kraj dana otišle sa našom grupom u lokalni restoran na grčku večeru sa tradicionalnom muzikom dugo u noć.

Iduće jutro budim se sa glavoboljom i još nisam sigurna je li to od vina ili pive. Vani je 32 stupnja i šetnjom kroz grad pokušavamo se probiti do veličanstvene Akropole. Na putu posjećujemo Nacionalni vrt, stadion Panathenaic te kazalište Odeon Herodes Atticus., koje se nalazi prije samog ulaska na Akropolu.

Izdvojila bih Nacionalni vrt iliti park, koji me očarao. Njegova posebnost je upravo u tome što se nalazi u samom središtu Atena, odmah iza parlamenta, a čine ga mnoge vrste biljaka i životinja iz cijelog svijeta. Tako vam tih 15 hektara čiste prirode pruža bijeg od kamene Atene, skupa sa svojim ribnjakom i zoološkim vrtom. Na uzavrelih sada već 34 stupnjeva, penjemo se na kamene stijene Areopagus niže Akropole kako bi doživjeli Atenu sa visine.

 

 

 

 

 

 

 

 

Pogled je neopisiv – s jedne strane grad, s druge Saronski zaljev.

Dio mene još uvijek ne shvaća gdje sam, gdje stojim i šta je to ispred mene. Vrijeme prolazi, a puno toga još želimo vidjeti. Jedna zanimljiva stvar u vezi ulaznice za Akropolu je ta da ukoliko posjedujete osobnu iskaznicu i ispravu sa fakulteta (iksicu ili identifikacijsku karticu u mom slučaju), ulaz na Akropolu vam je besplatan! Info: inače redovna cijena je 20 eura.

Ulaz na Akropolu je preko spomenika Agrippe. Čuvari stoje na svakom kutku sa zviždaljkama i nedaj Bože da slučajno dotaknete mramor jer ćete odmah biti opomenuti – provjereno! Ispred mene nalaze se čudesne građevine – Hram Atene Nike, stari hram Atena Polija, Erehtej i čuveni Partenon, zauzimajući najvišu točku na Akropoli. Stojiš i gledaš. Ne znaš jednostavno šta da kažeš na tu građevinu staru toliko godina. Očarana sam apsolutno svakim djelićem Akropole, to je nešto što bi svatko trebao vidjeti i doživiti! 

Nisam se ni okrenula a prošlo je više 3 sata otkako smo na Akropoli. Polako se spuštamo u grad na Gyros u najstariju četvrt Plaka, a putem kupujemo suvenire.

I dalje nisam svjesna gdje sam. Dan se privodi kraju, a mi ga završavamo na rooftop baru s koktelom u ruci i pogledom na Akropolu.

Iduće jutro krećemo prema Zakynthosu. S Peloponeza iz luke Kyllini, dvosatna vožnja na palubi trajekta bila je upravo ono što mi je trebalo da mi se slegnu dojmovi iz Atene. Iako je grad prepun zanimljivih turističkih atrakcija, ljudi me baš i nisu nešto oduševili. Uopće ne mogu objasniti to, ali kad usporedim sa nekim drugim državama i gradovima gdje sam bila, ljudi su zatvoreni, ne potiču nikakvu komunikaciju sa tobom… Barem su na mene ostavili takav dojam.

Po dolasku na Zakynthos – Laganas, shvaćam da će idućih par dana biti burnih. Otok je opće poznat kao party destinacija, a osim plaže Navagio i vidikovca na istu, nema nekih specijalnih atrakcija.


Prva večer i privatan pool party, dobro društvo, alkohol i muzika – usluga u hotelu je bila na razini! Idućih par dana je otprilike bila ista situacija. Kako bi pobliže istražili otok, odlučili smo se na najam quadova i mogu vam reći, to je bila najbolja odluka koju smo napravili na tom putovanju! Info: 24 sata na raspolaganju za 15 eura!

Skroz neki novi doživljaj i avantura. Plaže su im nestvarno lijepe. Pijesak između prstiju, veliki valovi, mnoštvo školjkica…raj!

Zadnja stvar koja je bila na popisu prije odlaska je bila plaža Navagio. Tu sve kreće nizbrdo. Loši vremenski uvjeti 2 dana zaredom nam nisu dozvoljavali posjet ovom čudu, simbolu otoka Zakynthosa. Izgleda da ću kristalno čistu tirkiznu vodu gledati samo na slikama, haha. Ali nije to tako loše kad razmislim malo bolje. Ovo mi je samo motivacija da se jednoga dana vratim na ovaj predivan otok, da se prisjetim starih uspomena, ali i da napravim nove!

Izlaženje van svoje komfort zone, probavanje novih jela, upoznavanje novih ljudi, lutanje nepoznatim gradom… to su stvari koje mene ispunjuju. Grčka definitivno ima posebno mjesto u mome srcu, jer na svakom putovanju djelić sebe ostavljam ali i djelić grada uzimam. Hvala ti, Grčka!